„… pisanje je
hod, i trag.
Ideš, a ne vidiš
kraja…“
(Parun, 2010: 194)
Stotinu godina od rođenja Vesne Parun, raznolikost situacija u kojima se i danas neprestano zatječemo, ukazuje na to da je poezija najveće hrvatske pjesnikinje itekako aktualna. Njena točka i linija kretale su se i u smjeru slikarstva, posebice od sedamdesetih godina prošlog stoljeća (prvu autorsku izložbu realizirala je 1986. godine). Vesna Parun slikala je i riječima i kistom; cjelokupno stvaralaštvo natopljeno je „ekstremizmom nade“, isprepletenim oko čovjeka i njegovog opstanka.
U svakom slučaju, umjetnost se potvrđuje kao „svojevrsno iskustvo istine, zbivanja i raskrinkavanja istine“ (Skledar, 2012: 169). Kao prirodno i kulturno biće, pojedinac svjedoči vremenu i smotrama ideja. S obzirom na raznovrsne motive na koje sam nailazila proučavajući svečanost umjetnosti Vesne Parun (primjerice, ptice kao simbola života, slobode, ljepote…), moja samostalna izložba u Muzeju Prigorja obuhvaća fragmente flore i faune, prethodno fotografirane na biličkom području. Tehnika olovke u boji korištena je kao simbolička poveznica slike/crteža i riječi, ocrtavanja i opisivanja (naše) povezanosti s prirodom, neovisno o vremenu i prostoru. Ovo istraživanje točkom i linijom gradacija je i osjenčavanje takozvane stvarnosti.
„Točka, to je za Kleea kozmički praelement, ona je početak stvaranja, a kad se ona pokrene, to je kozmogenetski trenutak u kaosu.“
(Horvat Pintarić, 2001: 55)
„’Linija je nositeljica života’, tumačio je Matisse.“
(Horvat Pintarić, 2001: 48)
Konzument, recipijent sadržaja kulturnog krajobraza podložan je komunikaciji kao beskonačnom procesu, kroz koji se i dešava (samo)otkrivanje identiteta.
Selektivnom percepcijom, pretvaranjem fizičke energije okolnog svijeta u vlastita iskustva, i dalje ne možemo u potpunosti apsorbirati svijet onakav kakav jest. Naše „zelenilo disanja“ iznova zahtijeva uvažavanje i psiholoških aspekata percepcije i vlastite vjerodostojnosti u kretanju labirintom; „labirint u čovjeku, labirint u slici“ (Paul Klee u: Horvat Pintarić, 2001: 59).
Beskonačna Vesna Parun opstaje kao svjetionik za sve one koji žele biti otvoreni u percipiranju neprestanog grebanja i obnavljanja života, bilo vlastitom ili tuđom kožom, neposredno ili posredno. „Jer kad uronimo u protok vremena, u plimu i oseku kultura, u beskrajnu dramu ljudskog života na našem planetu, stječemo dojam da je naša Zemlja tek maleni planet u mnoštvu planeta, pa tako i proučavanje povijesti prihvaća da je naša suvremena kultura tek jedan izričaj ljudskoga života u golemoj panorami različitih zajednica i društva.“ (Samovar, Porter i McDaniel, 2013: 55)
„Koliko smo bunara potrošili, koliko se zamorili
Dok smo saznali ono što su svi oko nas (postojaniji
Od nas u svojoj biljnoj i ptičjoj sramežljivosti)
Znali od samog početka ove Igre:
Da se život sastoji od lomnih komadića
Sunca, od kojih svakog dana iznova
Treba sastaviti jedan jedini
Mozaik“
(Parun, 1966: 22)

6. 4. 2020.
… samo naslućujem otok. Povezanost. Zgusnutost.
Jedinstvo oblika i njegova unutarnjeg smisla…
(Parun, 1990: 246)
19. 3. 2020.
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
(Parun, 1955: 79)
29. 10. 2019.
Taj raj je naš nesazreli duh
dok smo, nježnošću okupani,
živjeli u nebu od ptica i sanja
(Parun, 1996: 207)
8. 1. 2014.
Sloboda se ne dijeli građanima kao cirkuska ulaznica, niti se može naći gotova za
svačiju mjeru kao odijelo u konfekciji. Vidim kako ona nastaje iz prepreka, kako se
gradi svakog trena, formirana iz našega kretanja, iz naših međusobnih odnosa, iz
neslobode historije i iz slobode naše svijesti koja treba da joj se opre uvijek iznova.
Sloboda je akcija, a ne pasivnost…
(Parun, 1990: 127)
31. 12. 2021. (Dinara)
Pođimo u planine i pomolimo se vjetru ljeta,
danu s pjegama vremena, s lišćem i korijenjem
u prolaznost.
Sklopiti ruke znači poštivati skladnost prostora;
u njega je ugrađena ljubav kao u zemljani kavez.
(Pjesma „Kamena krila“)
Literatura
Parun, V. (2010). Ja koja imam nevinije ruke. Zagreb: Naklada Zoro.
Skledar, N. (2012). Sociologija kulture: pojmovi, teme, problemi. Zagreb: PLEJADA.
Horvat Pintarić, V. (2001). Svjedok u slici. Zagreb: Matica hrvatska.
Samobor L. A., Porter R. E. i McDaniel E. R. (2013). Komunikacija između kultura. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Parun, V. (1966). Gong. Zagreb: Naprijed.
Parun, V. (1955). Crna maslina. Zagreb: Društvo književnika Hrvatske.
Parun, V. (1996). Ptica vremena. Zagreb: Mozaik knjiga.
Parun, V. (1990). Nedovršeni mozaik. Zagreb: Mladost.
Cambi N. i Visković N. (ur.) (1998). Kulturna animalistika. Split: Književni krug.
Katalog izložbe – Ptica vremena